C&B proces

Razvijanje crno-bijelih fotografija


crtezi fotoaparata, flesha, razvijača i fiksira, tajmera, povećala i hvataljke

Pojednostavljeni proces dobivanja crno-bijelih fotografija

Snimanje s analognim fotoaparatom s ili bez fleša, razvijanje filma, osvjetljavanje fotopapira kroz negativ i dobivanje pozitiva kemijskim postupkom.


fotooprema, praktica, pentakon objektivi

Fotooprema

Fotoaparat Praktica MTL3, objektivi od 50 i 135mm marke Pentacon, Ilford FP4 filmovi, kutijice za filmove i sl. samo su jedan dio ukupne fotoopreme u doba analogne fotografije...


Aparat za povećavanje

aparat za povecavanje, crtez

Centralni dio razvijanja fotografija u tamnoj komori bio je aparat za povećavanje. Taj je uređaj, relativno jednostavne izrade, bio zapravo vječan, jer se gotovo ništa nije moglo potrgati. Bio je izrađen od čvrstog metala s nekoliko konkavnih leća i objektivom za povećavanje. Njegova je funkcija bila da projicira sliku negativa na fotopapir. Veličina slike se određivala mijenjanjem udaljenosti od papira do objektiva.

Objektiv za povećavanje

Kao i kod snimanja fotografija (analognim) fotoaparatom objektiv je ključna točka procesa. Objektiv za povećavanje je izrađen an drugačijem principu nego onaj za fotoaparate - nema prsten za izoštravanje i takve je kopntrukcije da prijicira savršenu sliku na potpuno ravnu površinu.

objektiv za povecavanje, durst

Ovaj durst objektiv bio je uz Rodenstockove, Schenidoerove i Nikonove objektive sam vrh među objektivima za povećavanje. Zanimljivo je da danas, uz odgovarajuće adaptere, na digitalnim aparatima služe kao vrlo dobri objektivi za makro fotografiju.

Kadica za razvijanje

kaca, crtez

Analogni postupak razvijanja fotografija bio je "mokri", dakle koristili smo tri glavne tekućine u tri, odnosno četiri kadice: razvijač, prekidač, fiksir i vodu za ispiranje. Netom osvjeteljeni fotografski papir prvo se umakao u razvijaču oko 1 min pa u "prekidaču", što je najčešće bila obična voda potom fiksiru 3-5 min i nakon toga se ispirao u vodi oko 15 min (PE papir i manje).


Fotopapir

fotopapir, fotokemika

Fotopapir je onda bio ono što je danas "hard copy" (isprint) odnosno na njega se projicirao negativ te se zatim provukao kroz tri "tekućine" da bi se na kraju osušio i dao konačni izgled fotografiji. Najčešće se koristio sjajne teksture pa mat, semimat, itd. Bio je kartonske podloge ili PE (polietilenske), tzv. "plastika". Vukao je na crne ili smeđe tonove i time se moglo utjecati na izgled fotografije.

Razvijanje filma

doza za razvijanje filma

Film se razvijao u dozi, koja je imala posebnu spiralu u koju je trebalo namotati film, naravno u potpunom mraku. Nakon toga poklopili bismo dozu i, ovisno o vrsti filma, ulijevao se razvijač i "razvijalo" nekoliko minuta. Nakon toga se ulijeva prekidač i kasnije fiksir.

Koji je ovo crno-bijeli film?

kodak, tri-x

Riječ je o jednoj od najpoznatijih marki iz Sjedinjenih američkih država. Ova je tvornica bila pojam za fotografski materijal u proteklom stoljeću na cijelom svijetu. Ona je također i jedan od pionira digitalnog doba s nekoliko ključnih patenata za digitalnu forografiju (prvi digitalni aparat uopće). Na kraju to nije uspjela kapitalizirati već je većinu patenata prodala drugim kompanijama.

Mini kviz



Postupak razvijanja crno-bijelog filma

razvijač Ilford Microphen

Da bismo razvili crno-bijeli film potrebno se pridržavati odrđenih strogih pravila o svjetlu, odnosno mraku, temperaturi i vremenu. "Ispucani" film je trebalo namotati u potpunom mraku u dozu za razvijanje koja je imala posebnu kružnu spiralu. Doza je izgledala kao posuda potpuno hermetički aztovrena jer nimalo svjretla nije smjelo "upasti" prilikom procesa. Doza ima rupu u sredinu kroz koju se ulijevaju kemikalije: razvijač, prekidač i fiksir. Osim toga potrebni su još tomplomjer za održavanje temperature kemikalija na oko 20C i "štoperica" za točno određivanje vremena razvijanja i fiksiranja.

Postupak korak po korak:

  1. Namotavanje ispucanog filma u dozu za razvijanje u potpunom mraku
  2. Zatvaranje doze i izlazak na svjetlo
  3. Ulijevanje razvijača u dozu (prethodno temperiranje na 20C) i mućkanje doze kako bi se razvijač ravnomjerno rasporedio po filmu
  4. Nakon određenog vremena, ovisno o vrsti razvijača( najčešće 5-10 min), izlijevanje razvijača i ulivanje "prekidača" - to je najčešće voda ili voda s dodatkom baš za tu svrhu.
  5. Prekidanje razvijanja u trajanju 1 minute
  6. Izlijevanje prekidača i ulijevanje fiksira (ovdje je temperatura manje bitna, ali ne smije biti veliko odstupanje od razvijača, jer će oštetiti filmsku emulziju.
  7. Nakon fiksiranje od 5 min, on se izlijeva i ulijeva obična voda u dozu kako bi se film isprao od svih kemikalija. Doza se sada može otvoriti jer film više nije osjetljiv na svjetlo.